Povijest Hrvatske seljačke stranke
Hrvatska seljačka stranka povijesno spada među najznačajnije hrvatske političke organizacije. Zalagala se za opću demokratizaciju hrvatskog društva i potpuno rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. Bila je najprihvaćenija politička stranka među Hrvatima u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Osnovali su je braća Antun i Stjepan Radić 1904. godine.
Stjepan Radić
Stranka je utemeljena 22. prosinca 1904. godine kao Hrvatska pučka seljačka stranka. Po svojim načelima bila je progresivna pučka stranka koja je smatrala hrvatsko seljaštvo, tada ogromnu većinu u hrvatskom društvu, temeljem hrvatskog naroda. 1920. godine stranka mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a kasnije, pod pritiskom vlasti, u današnje ime Hrvatska seljačka stranka. Stjepan Radić rukovodi strankom od osnutka do svoje smrti, 8. kolovoza 1928. godine.
Nakon Radićeve smrti, za novog predsjednika stranke izabran je Vladko Maček, koji tu dužnost obnaša do svoje smrti 15. svibnja 1964. godine.
Nakon Mačekove smrti, na stranačkoj konvenciji 1965. godine, za predsjednika stranke izabran je dr. Juraj Krnjević, koji na toj dužnosti ostaje do kraja života. Umro je u Londonu 9. siječnja 1988.
Nakon uspostave neovisne države Hrvatske, nakon mnogih nesporazuma i stvaranja raznih frakcija, 20. svibnja 1991. godine održava se ujediniteljska skupština u Kanadi, a za predsjednika u Hrvatskoj je izabran Drago Stipac, koji tu dužnost obnaša do 1994. godine, kada podnosi ostavku zbog bolesti. Od 1994. godine predsjednik je Zlatko Tomčić, zatim Josip Friščić od 2005. – 2012. g., te Branko Hrg od 2012. do 2016. g., te Krešo Beljak od 2016. godine do danas.
Povijest HSS-a u Kanadi
U atentatu u Narodnoj skupštini Jugoslavije 20. lipnja 1928. godine radikal Puniša Račić ubio je Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio je Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, koji je od posljedica umro 8. kolovoza iste godine. Taj atentat je poslužio kao povod kralju Aleksandru I. Karađorđeviću da uvede šestojanuarsku diktaturu, zabranivši sve političke stranke.
Nakon ovih zbivanja, Jugoslaviju napušta broj istaknutih članova HSS-a, a među njima i glavni tajnik HSS-a, dr. Juraj Krnjević. On se prvi put javlja hrvatskim iseljenicima u Kanadi krajem 1929. godine preko „Hrvatskog glasa” koji je u ožujku te godine pokrenuo Petar Stanković u Winnipegu. Na osnovu veza i prepiske dr. Juraja Krnjevića i ing. Augusta Košutića s iseljenim Hrvatima rađa se misao o potrebi stvaranja hrvatske seljačke organizacije među iseljenim Hrvatima, preko kojih će se nastaviti borba za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa. Najprije se osnivaju hrvatske seljačke organizacije u SAD-u, a nedugo zatim i u Kanadi.
Prva hrvatska seljačka organizacija u Kanadi osnovana je u Torontu. To je bila najveća hrvatska naseobina u ovim krajevima, a među njima su bili i neki istaknuti članovi koji su još u domovini aktivno sudjelovali u hrvatskom seljačkom pokretu. Glavni organizator je bio Franjo Duralija, bivši oblasni zastupnik HSS-a, rodom iz Žumberka. Krajem 1929. godine održan je sastanak na kojem je odlučeno da se sazove javna osnivačka skupština HSS-a. Skupština je održana 5. siječnja 1930. godine, na kojoj se pristupilo osnutku organizacije HSS-a u Torontu. Za predsjednika organizacije izabran je Franjo Duralija. Ovaj je ogranak djelovao godinu dana prije osnutka organizacije u Norandi, koja je bila vrlo aktivna, tako da je već u prvoj godini uspjela izgraditi lijepi „Hrvatski narodni dom”.
Da osnaži širenje ideje braće Radića, organizacija je u Torontu osnovala poseban odbor, čiji je zadatak bio osnivanje ogranaka HSS-a u drugim mjestima Kanade. Izabrani odbor počinje posjećivati hrvatske naseobine u južnom Ontariju. Rezultati tih posjeta su osnivanje novih ogranaka „Cooksville”, „Hamilton”, „Welland”, „Windsor” i „Sudbury”, a nedugo zatim i organizacija u Kirkland Lakeu, Schumacheru, Port Colborneu i Winnipegu. Potom se osnivaju organizacije i u Vancouveru, BC, Huntsvilleu, ON, Stellartonu, NS, a 1934. godine u Flin Flonu, MB, i Iron Springsu, Alta.
Kako je već postojalo deset ogranaka HSS-a u Kanadi, na prijedlog dr. Krnjevića organizaciji u Torontu je povjerena dužnost sazivanja prve glavne skupštine kanadskih organizacija HSS-a.
Prva konvencija HSS-a u Kanadi održana je 24., 25., 26. i 27. siječnja 1932. godine u Torontu. Rad skupštine se odvijao u znaku protesta kanadskih Hrvata protiv nasilničkog beogradskog režima nad hrvatskim narodom te sa zadatkom da se pokrene osnivanje hrvatskih seljačkih organizacija diljem Kanade. Na toj konvenciji izabran je i prvi glavni odbor HSS-a Kanade u koji su ušli Franjo Duralija, predsjednik, Ivan Krznarić i Adam Žunac, potpredsjednici, Stanko Laus i Ivan Herceg, tajnici, a Kuzmo Kruselj i Stjepan Bradica, blagajnici. Petar Stanković je izabran za povjerenika propagande, a „Hrvatski glas” postaje službenim glasilom HSS-a Kanade.
Druga konvencija HSS-a Kanade održana je u Hamiltonu 6., 7. i 8. travnja 1933. godine. Na toj konvenciji su donesena „Pravila organizacija HSS-a u Kanadi”, koja su odmah stupila na snagu. Pravila su bila izrađena po uzoru na pravila iz „Seljačke sloge” i u suglasnosti s kanadskim zakonima. Izabran je novi glavni odbor, a predsjednik je Zvonimir Restek.
Na trećoj konvenciji, koja je održana 4., 5. i 6. travnja 1935. godine u Wellandu, uvažena su sva organizaciona pitanja HSS-a te je donesen zaključak da će se svim sredstvima podupirati borba hrvatskog naroda za slobodno samoodređenje, u kojoj neodstupno stoje iza vođe i predsjednika hrvatskog naroda Vladka Mačeka.
Sa završetkom ustroja HSS-ovih organizacija u Kanadi nastavlja se širenje ogranaka širom Kanade, a konvencije se održavaju svake treće godine.